Ove pjesme sam ukrala, jer snage više nemam za pisanje ljubavnih pjesama  Njemu posvećenih... Ove pjesme su za zbogom onome što smo imali i nikada , možda, više nećemo imati... ove pjesme su oproštaj sa prošlosti i ponovni povratak u stvarnost, i sadašnjosti...Enigmo, molim te ne zamjeri što više tebi stihove neću pisat...

Prošetala sam se

poznatim već

i toplim starim ulicama...

Dugo nisam vidjela

čiste zjenice anđela

i lice bijelo

ličnosti snažne...

Zbog tebe

sam zarobljena bivala

u sebi samoj

čvrsto zaštićena

od tvojih neupotrebljenih riječi

koje izravno uništile bi me.

Zaštićena od neuzvraćenih,

al za život potrebnih dodira

i hrane mi uskraćene,

načinjene od tvojih

zamamnih pogleda...........

Protiv tebe

boriti moram se

Drugačije disati

ne može se,

Zidovi od tebe

stišću me

i gnječe hladnim ciglama

sve što živi iz mene..........

Svaki dan

film novi,

Svaki dan

osjećaji novi,

Svaki dan

ista žena,

Svaki dan

stara tuga i sramota...

Nove ideje nosim,

i želje stvaram nove

Danom svakim

novija sam

starija i luđa

Definiraš istom me

definiraš stranjkinjom me

Kočiš ideje moje

ubijaš misli moje

Da me se definira ne volim,

definicijom čar gubi se........

.......Bježim od tebe

napola sama

i napola s tobom

Sa istim čovjekom

od tebe

izrezbareni ugovor već sklapam

jer znam da ti

loš ukus za ljubav imaš.......

U vječnosti cijeloj

tren sam uzela

i to je sve

što sam dobila

Od tebe

od mene

od nas

sram je ostao samo

i ono što te noću budi

onaj tihi

tupi glas

tren koji je bio dovoljan

da od moje

duše krhke

sve uzme

i tebi

grubom i nemilosrdnom

krotitelju sudbine poklone.

Uzela sam tren

I to je sve što sam dobila

A ti

dobio si

više od toga.

I svega tren

bio ti dovoljan

da bi se tvoj poljuljani ego umirio...

kada jednom odem

kada me jednom ne bude

i moje kosti samo ostanu

hoćeš li me se sjećati

kada odem utihnut će vjetar

prestat s pjevom će ptice

utihnut će priroda sva

a ti dušo moja

ti uzdahnut ćeš samo

ni pomisli na me

biti neće

tražit ćeš me

i Stranac reći će ti

da nema me više

tražit ćeš i grob moj

no pronaći ga nećeš moći

moj grob neoznačen je

skriven pod sagnjijalim lišćem

pod metrom hladne zemlje

daleko od voljenih

daleko od voljenog

daleko od mora mog

Prije nekoliko godina nije mi bilo svejedno

što se događa blizu il' pak daleko od mene

nije mi bilo svejedno tko se ubija

gdje se životi gube

no, kako dani odmiču i ja sam postala poput svih ostalih ljudi

imuna na mnogo toga...

No nisam imuna na nepravdu, ljudsku zlobu, kriminal, lažno poštenje, lažni ponos... Kakva li je farsa ovaj svijet... kakva farsa... Naši političari, svi do jednoga, govore kako se brinu za nas! MA KOGA ONI TO LAŽU!!!!!!!!!!!!!!!!!! ONI SE BRINU ZA SVOJ NOVČANIK, ZA SVOJE RAČUNE, VILE, JAHTE, VIKENDICE, SATOVE, TORBICE,MIROVINU!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Pa im ja u ime sveg naroda poručujem:

NEMOJTE NAS UOPĆE SLAT U MIROVINU!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

NAJBOLJE BI BILO DA CRKNEMO OD POSLA NA POSLU!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

A VI SE PRAVITE DA NEŠTO RADITE!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

I PLAĆATE RUČAK 12KN!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

DOK MI PLAĆAMO SVE VAŠE GUŠTE SA OD PRILIKE 700-10.000 KN MJESEČNO!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

MAJKU VAM VAŠU!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

DABOGDA IMALI PA NEMALI I VIŠE NIKAD NEIMALI!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Kada zamirišu jorgovani

Kada zamirišu jorgovani,
a ljubavlju cvjetaju dani
u proljeće
umrijet će
ciganče
što naći će
života milošti
u bogatstvu smrti.

Bit ću mu milostinja
srcu što je pustinja
kap vode
za provode

Kad zamirišu jorgovani,
a ljubavlju cvjetaju dani
moje ciganče
nježno mi reče:
– Umro sam, a ti me oživiš,
Za sve – jalove dane okriviš
Dan si ugasila
mene spasila…
Pa opet u besanim noćima živiš
i sa mnom ih provodiš…

Kad zamirišu jorgovani,
a ljubavlju cvjetaju dani…

BALADA ZABORAVA

Lomi mi dušu
riječima i odjecima
ili ponavljanjima
balade narodnjaka
o lažnim voljenjima
zaljubljivanjima
suzama u očima Cigana
u treštanju radija.
A uspomena
na ljubav
moja
opustošena
razmrvljena
u prahu
kakva i jest´ bila
i opet će biti!

Jer ja te beskrajno volim

Kako se keks
rimuje sa sex
napišimo:
X

Odem li, uvenut ću
ostanem li, poludjet ću
za tobom umrijet ću
X2

Ljubovati?
Tugovati?
Žalovati?
X3

Letim,
patim,
izletim
X4

Iz klupe
iz razreda
iz škole
X5

tako je kada nepristojna se vole
dva srca koja ne zamole
niti zavole
MATEMATIČKE jednažbe bauke

Iz iskustva znam da je ružnom pačiću ružno u duši, a lijepa se priroda događa svuda oko nas

Suton.
Na obali tvog svijeta zastajem uz blagi naklon
zadivljena:
kliziš površinom veličanstvenije od divna sna

(u kojem
ogleda se jezero u tvojim očima odsjajem)...

Neočekivano
položiš glavu na moje rame i mi smo zajedno
zauvijek.

Taj je tren pretvoren u božanstvene divote odjek!
bijeli moj labude.

DUET
(iščekuje glazbenika)

ONA
Niti sam ja za cvijeće
Ni večere uz svijeće
Već divlje noći do jutra
Koja ne pita što sutra

ON
Moje je srce vatreno
Divlje i posve iskreno
Silovito, jako tuče
Na vatri se strasti peče

ONA i ON
Pusti pjesme bezvrijedne
Pleši ritmove žestoke
Zavedi posve prirodno
Opustoši me pohotno

ON
Da sam slika i prilika
Mode punog novčanika
Pa kravate i odjela
Zar iskreno bi voljela

ONA
Usnu takni mi polako
Jezik grizni ne tek tako
Ne hajem za stare rane
Nit brinem za nove dane

U KONOBI

Priče priča…

Pršut i sir
ljubav i romantika veliki kao svemir
vino i maslina
do galaksija razlila se toplina i milina...

Priče priča,
a ja nisam u njima!

Samo drvo nevidljivo

Samo drvo nevidljivo raslo u gradu
u šumi groznih ljudi
smoga
krvi
i užurbanih strahota.
Nema poštenja ni za koga,
a kamo li ljubavi
ili romantike ispod drva...

Samo drvo nevidljivo raslo u gradu
preostalo
ili iz parka ili drvoreda
od nekada...

Koga se to tiče stvarni obrat u CRVENKAPI?

Crvenkapa vuku u bunaru reče:
– Dosta mi je tvoje priče.
Nestani iz mog života.
Umrle su čari i ljepota!

Te svojim putem ode
poukom bajka-zgode
Crvenkapica
pjevačica:

– Da i jesam djevica
u horoskopu
ili životu

više nije mjesto tu:
u bunar želja – rupu glupu –
turati nos balavaca...

SMS poruka

Ljubav = potok ? teče iz raja
do beskraja,
a ti mlin koji melješ
jezik ne vežeš
pa tvoj žrvanj u prah zdrobi
srce ? ljubi.
Da si na svijetu 1 jedini
tvoji su dani
ljubavni
odbrojeni,
željo 1. moja
neću biti tvoja
? nikada
pa ni tada
kada
će nekada
moja duša koja strada
– vjera, ljubav i nada –
trojstvo krijeposti
piti
s izvora
rajskog mora!

"Prošlost je prošla, budućnost nije ovdje, postoji samo trenutak. Živi potpuno sada, ne brini za budućnost. Živi sada. Ponašaj se u skladu sa svojim najboljim mislima i osjećajima i nemoj brinuti".
 

"I tebi su baš kao i svakome drugome objasnili zašto su stvari takve kakve jesu - ali tebe to ne zadovoljava. T si objašnjenja slušao od djetinjstva i nisi ih mogao prihvatiti. Imaš osjećaj da je nešto izostavljeno prešućeno. Imaš osjećaj da su ti o nečemu lagali. I samo kad bi mogao, želio bi znati što je to". (D.Q: Ishmael)

Ako tvoja sreća zavisi od postupaka drugih osoba onda zaista ne možeš biti sretna osoba.

Ne žalosti čovjeka siromaštvo, već želja.
Epiktet

Život je ono što ti se dešava dok ti praviš planove za život.

Ne obara se svako drvo prvim udarcem.

Dylan Thomas ( 1914 - 1953 )

Ruka potpisa papir

Ruka potpisa papir - sruši grad;

Pet moćnih prsti porezuje disanje,

Dvostruči groblja i polovi zemlju;

S tih pet kraljeva kralj još jedan zbrisan je.

Tu moćnu ruku nosi nisko rame,

A kreč je zglobove tih prsti strovo;

Guščije pero dokonča umorstvo

Koje dokončalo je govor.

Ruka ptpisa papir - rodi groznicu,

Skakavci su došli, nasta vrijeme glada;

Moćna je ruka što črčkavim potpisom

Čovjekom vlada.

Tih pet kraljeva mrtve broje, ali

Ne glade čelo, niti ranu viju;

Milošću vlada ruka, ko i nebom;

Nemaju ruke suza da ih liju.

jutros je kiša okupala moj grad

njegove ulice i trgove

ljude koji su se bez kišobrana uputili na posao

u školu

na tržnicu

a mene nije niti dotakla

kao da se i njoj gadim...

jutros je kiša okupala moj frad

njegove ulice i trgove...

a mene je zaobišla...

kao da mi veli

nisi dostojna niti da te ja dotaknem...

This morning

the rain took a bath

in my town's streets and squares

of men and women

who went without an umbrella to work

at the school

on the market a

nd I did not even l

ike to be touched,

and I loathe it ...

took a bath this morning,

the rain is my Frade

its streets and squares ...

and I was passed over ...

as if we're not worthy

of any size that I

can touch it ...

Umorna duša

svaki dan

jedan te isti

ustaje pjesnik umoran

mamuran

i drži se za bolnu glavu

- Eh, što mi je trebalo to?

Umoran je ovaj pjesnik

niti pjesme mu odmorne više nisu

svaka je umornija od prethodne

turobnija

mračnija

tužnija

sjetnija...

i ja sam pjesnikova pjesma

ali on me nije napisao...

napisale su me njegove suze...

Tired souls

each day one and the

same tired drowsy

poet gets up and keeps

to a painful head

- Oh, what I was supposed to?

Tired of this poet or poem

to him relaxing longer

each tired from the  previous  darker

sadder...

and  I am the poet's

song but he did not write ...

I wrote me his tears ...

PS

However, here and now in the presentation for "Goran's Spring" 2005th year we have something else to admit, I'm not a child prodigy, and so we had never published a collection of songs! But I know they want - not because I am a poet, but the veins running track ...

These are the cries of the creatures with the heart of the poet who gives way to a different verse to the murmur of human languages, or poetry Croats, French, Arabs, Englishmen, Indians, Russians and other poets in the villages and cities in the entire world - enchanting voice of God's knowledge, feelings because God is redundant the souls ...

Would never truly learned how songs can snuggle the soul like a hug materina that the case did not want to peek into her notebook under the pillow and found my poet, who, in order to survive in the poems collected poems her flowing veins. It should not be confounded with the education of the mind of the street, some Hollywood shits or soap for the design points of view and under the windows of courtship vulgarity Roma boys or whatever it is called, but belonged to the demimonde of our world that after hours went home. Because she lives in the home for rehabilitation, where there is no trace of the family atmosphere and environment which encourages knowledge.

Here is the naked corpse of life. She had to find solace in the song, hope, care, protection, longing, love (and parents that there is no and the other is not there) - aegis necessary offspring exposed ruthlessly life, but even so the bitterness does not disappear.